Vijesti iz Družbe

Pismo oca generala Joséa Ornelasa Carvalhoa povodom rođendana oca Dehona


Pismo oca generala Joséa Ornelasa Carvalhoa svojoj subraći i svim članovima Dehonijanske obitelji o 168. obljetnici rođenja sluge Božjeg oca Leona Ivana Dehona

U Rimu, 25. veljače 2011.

Draga subraćo,
Proslava rođendana osobe, koju su svi mnogo voljeli, priznanje je da je njegov život za nas dar od Boga. Dan 14. ožujka, rođendan oca Dehona, zaslužuje da se proslavi u zahvalnosti kao i u molitvi za nova zvanja, za redovnike i laike koji će radosno širiti karizmu koju nam je on ostavio. Njegov rođendan prilika je za promicanje znanja o njegovoj osobnosti i dubokom iskustvu vjere.

Ove godine pozivamo cijelu Dehonijansku obitelj da ponovno svrati pozornost na temelj naše dehonijanske karizme i to uz pomoć intervjua koji nam je pripremio, na naš zahtjev p. Stefan Tertünte, kojem ovom prilikom zahvaljujemo. Želimo se prisjetiti što je i sam otac Dehon o tome pisao godine 1910. godine: Bio sam vođen Providnošću različitim stazama, no dvije od njih ostavile su dubok dojam na mene: kršćanska socijalna akcija i život ljubavi, zadovoljštine i žrtve Presvetom Srcu Isusovu. Moje knjige, prevedene na različite jezike, omogućile su da ove dvije bujice koje izviru iz Presvetog Srca Isusova dopru posvuda. Bogu hvala!

I mi kažemo Bogu hvala, u ove dane, za rođenje oca Dehona, za njegov poziv i poslanje. Zahvaljujemo Gospodinu za milost nasljedovati ovog učitelja i pastira »koji je uvijek težio biti uz ljude svog vremena, osobito uz siromašne: one bez materijalnih sredstava, uz one koji ne vide smisao života, koji su bez nade.«

Zahvaljujemo i Crkvi koja uvijek iznova preporučuje njegovu misiju na nove načine, kao što je to učinila prije 40 godina, 1971., na Biskupskoj sinodi: »Zauzimanje za pravdu i sudjelovanje u preobrazbi svijeta, jasno nam se predočuje kao sastavni dio propovijedanja Evanđelja.« (De iustitia in mondo, 6)

Poštovani oče Dehone, proslavljamo vaš 168. rođendan. Možda je ovo zgodna prilika promisliti, sada s već određenim vremenskim odmakom, o nekim temama koje su Vam bile bliske kao utemeljitelju Družbe.

Otac Dehon: Sine moj, godine mi više ne dopuštaju dugačke intervjue. No, ako si voljan ograničiti se na neke osnovne teme, stojim na raspolaganju...

Započnimo s vrlo jednostavnim pitanjem: koja vam je, kao utemeljitelju redovničke zajednice, godina bila najteža?

Otac Dehon: Zasigurno ti je poznato da sam se kao utemeljitelj redovničke zajednice neprestano susretao s problemima. Primjerice: očuvanje neovisnosti zajednice u brojnim biskupijama zahtijevalo je neprestanu borbu; financijski problemi stalno su me pratili, sve do kraja života; iznimno smo teško došli do konačnog priznanja Družbe iz Rima; što se tiče kvalitete novih članova i tu bi se imalo mnogo toga za reći i poželjeti. Sve su to problemi s kojima se susreće neka mlada zajednica. Vjerujem da smo se, ipak, s njima prilično dobro znali nositi. Međutim, pitanje usmjerenja i smisla zajednice bilo je izvor mnogih zabluda i nosilo je sa sobom ozbiljne posljedice. Rekao bih, stoga, da mi je kao osnivaču reda bila najteža 1897. godina.

Ali, 1897. godina bila je odlična godina za vas! Konferencije u Rimu na temu Kršćanske vizije društva imale su velik odjek, čak i u Francuskoj; vaša djelatnost na kongresima, članci, različiti susreti s vodećim katoličkim francuskim intelektualcima u korist kršćanske demokracije i prihvaćanja republičke vlade od strane katolika; vaš izbor u Lyonu za člana Nacionalnog vijeća Kršćanskih demokrata; objava Vaših dviju knjiga: Nos Congrès (Naš kongres) i Les Directions pontificales (Papinske upute)...

Otac Dehon: Da, sve je to točno. No, pitali ste me koja mi je godina bila najteža kao osnivaču Družbe. Naravno, mogu reći da mi je 1897. bila obilježena profesionalnim uspjehom. Ali, kao osnivač Družbe žarko sam želio da moja kongregacija sudjeluje što aktivnije u velikim izazovima koji su se javljali na društvenom planu i u društvu tog vremena općenito: sudjelovati i uključiti se. Svakako, apostolat radnika za koji se zauzeo p. Charcosett u mjestu Val de Bois bio je među našim prvim nastojanjima, a p. Rasset brinuo se kroz mnogo godina za mlade radnike u Saint Quentinu. Godine 1891. napisao sam i pismo Svetom Ocu papi Leonu XIII. u kojem sam mu iznio plan po kojem se Družba trebala zauzeti za formaciju subraće za apostolat u velikim tvornicama i radničkim naseljima, kao i želju biti uključen, kako na sveučilištu, tako i u tvornici u Val de Boisu. 

Već 1895. godine razgovarao sam s Papom o tome da ćemo biti kongregacija kojoj će prioritet biti usavršavanje za društvena, socijalna pitanja – apostolat radnika te misije.
No, već dvije godine kasnije, 1897., shvatio sam da velik broj subraće nije dijelio sa mnom moju viziju. Da stvar bude još teža, mnoga subraća nisu je bila u stanju slijediti...

Već od samih početaka Družbe susretali ste se s otporom usmjerenim prema Vama kao osnivaču. Primjerice, početkom 90-tih godina 19. stoljeća...

O. Dehon: Istina. Na Generalnom kapitulu 1893. godine neka su subraća pokušala spriječiti moj re-izbor za generala Družbe. U to vrijeme su mi predbacivali slabo vodstvo zajednice. Pokušaj nije uspio, no, ostale su napetosti unutar zajednice. Godine 1897. dogodio se još jedan pokušaj podjele koji je propao. Tada je, međutim, postalo jasno kako nije riječ o mom lošem vodstvu zajednice. U pitanje je došao sam karakter Družbe, njezino poslanje, u biti sama karizma.

Mislite li pri tom na pismo p. Blancala i petorice subraće?

O. Dehon: Da. U biti, više je riječ o manifestu, nego o pismu. Da budemo fer, dokument je bio vrlo iskren i otvoren i jasno je iznio određene probleme. Za potpisnike dokumenta u pitanju je bio pravi poziv naše Družbe. Ušli su, prema njihovom shvaćanju, u zajednicu u kojoj su trebali postići vlastito posvećenje kroz štovanje Presvetog Srca Isusova i kroz zadovoljštinu za brojne nezahvalnosti, osobito svećenika i redovnika, prema Božjoj ljubavi. Što se tiče apostolskog rada, vidjeli su ga usmjerenog na neprestano euharistijsko klanjanje, župne misije i duhovne obnove. Sve ostalo je, prema njihovim riječima, bilo usputno i suvišno. Smatrali su da sam iznevjerio pravi poziv Družbe pod pritiskom brzog rasta kongregacije, širenja Družbe u dalekim zemljama i zbog zauzetosti oko društvenih i socijalnih problema. Naravno, tražili su podjelu.

I taj pokušaj podjele je propao usprkos svim naporima. Kratko nakon toga nekoliko je supotpisnika tražilo oprost. Na koncu ste ipak Vi pobijedili, zar ne?

O. Dehon: Nije tu pitanje pobjede ili gubitka. Bilo je potrebno razložiti kako i na koji će način naša zajednica služiti Crkvi i svijetu. U prvim godinama nakon osnutka, vjerojatno bih dao svoje »nekvalificirano« odobrenje onomu što je p. Blancal opisao kao misiju družbe. No, vjerujem da bi se u tom slučaju pokazalo da nismo shvatili što Bog uistinu traži od nas i od naše Družbe.

Nakon pisma p. Blancala postalo vam je jasnije kako doživljavate karizmu Družbe?

O. Dehon: Zahvaljujući tom pismu shvatio sam da neki od moje subraće nisu shvatili bit i put koji sam slijedio. Nisu bili spremni slijediti ga kao članovi kongregacije. A taj put slijedi logiku koja izvire iz srži naše duhovnosti, iz našeg doživljaja vjere. Danas mi je to puno jasnije nego što je bilo onda. Što se mene tiče, uključivanje u politički život, zauzimanje za pravednije društvo, želja imati svećenike posvećene radničkom pokretu nisu bili usputni zadaci koje netko po vlastitom izboru hoće ili neće izvršavati, a bez da se to odražava na suštinu našeg poziva.

Možda su neki od subraće smatrali da Vaša uključenost u društveni i politički život, u neku ruku, predstavlja plod vašeg osobnog interesa i zanosa, no da ne bi trebala biti presudna za zajednicu.

O. Dehon: Pismo p. Blancala jasno pokazuje da su subraća imala jasnu predodžu kako takva uključenost i angažman trebaju biti značajkama naše kongregacije. Nakon 1897., nisam više spominjao to pitanje. Tek 1912., 35 godina nakon osnutka Družbe, napisao sam pismo svim članovima, bila je to svojevrsna duhovna oporuka, u kojoj sam ponovno istaknuo ta dva apostolata koja su bila najbliža mom srcu: privoditi čovjeka ljubavi Presvetog Srca Isusova i zauzimati se za pravednije društvo za radnike i obespravljene. Koliko je to dvoje bilo dijelom mene i koliko je to dvoje bilo međusobno nerazdruživo tek sam mogao kasnije u životu formulirati; živio sam to, pak, vrlo aktivno već od 90-ih godina. Mnoga subraća u toj mojoj izjavi zanemaruju jednu malenu riječ...

Koja bi to bila riječ?

Otac Dehon: Riječ »i«. Mnoga su subraća pobožna i vrlo aktivna u pastoralu. Kroz tijek naše povijesti, mnogi su se velikodušno davali u služenju najslabijima i najugnjetavanijima, no vrlo ih se malo posvetilo obrazovanju na području socijalnog nauka, putovima i perspektivama našeg društva. Najčešće, subraća biraju između jednog ili drugog. No, po meni, ta dva apostolata idu zajedno!

Puno ljudi, kao i neki od subraće, rado bi upitali što socijalni angažman ima zajedničko s pobožnošću?

O. Dehon: Moje uvjerenje i iskustvo su mi uvijek govorili da je Kristova ljubav željela mijenjati svijet, od onog najmanjeg aspekta, do njegove najšire društvene, socijalne, dimenzije. Sigurno bi bilo mnogo jednostavnije ograničiti svoje djelovanje na župu i na župne misije. Bilo bi puno jednostavnije reći kako društvo ide u pogrešnom smjeru i da ne želimo slijediti taj put. No, hoćemo li tako ostati vjerni zahtjevima koje pred nas stavlja Krist? Ne vjerujem...

No, i Vi ste dugo vremena bili za društvo kojim bi upravljao kršćanski monarh, kao što se može iščitati među zahtjevima koje je primila sveta Margareta Marija Alacoque u svojim objavama.

O. Dehon: Dugo je moj pogled bio upravljen unazad, prema dobrim starim vremenima, u kojem je kršćanstvo prožimalo svaku poru društvenog života. I danas takva razmišljanja, za mene, u sebi imaju nešto što me oduševljava. I dugo sam vremena bio na strani onih katolika koji su se zauzimali na povratak na staro. Tada su ih zvali kontrarevolucionarima. Ali Krist je živio u sadašnjosti, volio ju je, mijenjao i poboljšavao. Godine 1900. upitao sam svećenike na jednom kongresu u Bourgesu: Volite li dovoljno današnje društvo ili ste se samo povukli dignutih noseva? To je pitanje otvoreno i do danas.

Čini se da ste tijekom svog života doživjeli priličan razvoj i promjenu načina razmišljanja?

Otac Dehon: Točno. Kao student i mladi svećenik gorljivo sam zagovarao monarhiju. No, cijena povratka na prošlo bila je previsoka. Postalo mi je to s vremenom jasno. Nije toliko važno hoće li državom upravljati monarh, predsjednik ili parlament. Važno je da pravda i solidarnost osiguraju svakom čovjeku dostojanstven život. Francuzi su željeli republiku. Moja je dužnost bila raditi za republiku koja će biti čim više kršćanska, u kojoj će Crkva biti prepoznata po svojoj povezanosti sa slabima, radnicima, budeći nadu u pravedniji život.

Ako sam dobro razumio, platili ste vrlo visoku cijenu zbog svoje aktivnosti: prijatelji su vas ostavili, subraća vas nisu razumjela...

Otac Dehon: U vrijeme dok sam bio mlad student i svećenik nisam mogao ni pomisliti da će me jednog dana kritizirati i odbacivati i sam biskup kao »okorjelog republikanca«. Da, istina je da se na »demokršćanske svećenike«, primjerice Lemirea, Naudeta, Sixa, mene i mnoge druge, nije blagonaklono gledalo u mnogim dijelovima francuskog katoličkog svijeta. Čak su i odnosi s čovjekom kao što je bio La Tour du Pin, čiji sam bio prijatelj, oslabili, jer on kao monarhist nije htio »prljati svoje ruke« tim novim društvom. Danas, kad čitam što sam napisao oko 1890-te godine u različitim člancima, pismima, govorima i knjigama, prilično sam i sam iznenađen promjenom i jasnoćom svojih stavova. Međutim, ponavljam: Krist nikad nije završio u nekom društvenom getu. On je ostao rame uz rame običnom čovjeku na kojeg se gledalo s visoka i marginaliziralo. Htio sam jedino nasljedovati Krista. Ništa više od toga...

Niste li u biti, svojim jednoznačnim »da« Francuskoj republici, svojim sudioništvom u kršćanskoj demokraciji, izdali duh objave sv. Margareti Mariji u Paray le Monialu?

O. Dehon: Poruka Paray le Moniala od samog je početka bila vrlo »politična«. Marija Margareta vrlo jasno u svojim zapisima govori francuskom kralju o štovanju Srca Isusova koje će imati velik utjecaj i značaj za društvo. Ni traga ograničavanju na privatnu sferu. Usto, Marija Margareta nikada nije bila u prilici suočiti se s nekim društvom bez vladavine monarha i u kojoj vlast ne bi bila povezana s Crkvom. Za mene je bilo jasno: samo na strani naroda, samo u republici koju je narod želio, bit će moguće ostati vjeran nužnosti štovanja Presvetog Srca Isusova od strane društva, kao što je to tražila sveta Margareta Marija. Ne, sigurno nisam iznevjerio Margaretu Mariju Alacoque. Možda sam otišao samo korak dalje. No, zar je i moguće drugačije u svijetu koji se prilično udaljio od vremena i društva u kojem je živjela Margareta Marija.



Drage sestre i braćo Dehonijanske obitelji. Očito je da se svijet mijenja. Učinimo nove korake naprijed i udružimo se, po Srcu Isusovu, s p. Dehonom u službu društvu u kojem živimo. Molimo za to i potičimo druge na molitvu kako bi rasli u vjernosti našoj dehonijanskoj karizmi. Neka Gospodin pošalje radnike u njivu svoju, neka blagoslovi naše zajednice i obitelji novim zvanjima.
 
Zajedno u Kristu,

p. José Ornelas Carvalho
general i Generalno vijeće
prijevod s engleskog jezika: Jelena Vuković



Objavljeno: 2011-03-14.

Svečani doček relikvije sv. Ivana Pavla II. u Trnovčici
2015-06-16
Devetnica i svetkovina Božjeg milosrđa u Trnovčici 2015.
2015-03-30
Cjelonoćno klanjanje pred Presvetim u župi u Trnovčici na Stepinčevo 2015
2015-02-09
Župa u Trnovčici dobila relikviju sv. Faustine u trajno vlasništvo – svečani doček
2014-03-27
Svečana proslava blagdana sv. Faustine u Zagrebačkoj katedrali
2013-10-03
Devetnica i svetkovina Božjeg milosrđa u Trnovčici 2013.
2013-03-28
Devetnica i svetkovina Božjeg milosrđa u Trnovčici
2012-04-03
Devetnica u čast bl. Alojzija Stepinca
2012-02-01
Devetnica u čast Božjeg milosrđa i štovanje relikvije svete Faustine Kowalske
2011-04-19
Zlatna harfa u Trnovčici
2011-03-31
Cjelonoćno bdjenje o 6. obljetnici smrti Ivana Pavla II.
2011-03-31
Devetnica uoči 6. obljetnice smrti Ivana Pavla II.
2011-03-24
Papa Ivan Pavao II. - proglašenje blaženim
2011-01-14
DEVETNICA po zagovoru o. Dehona
2010-12-09
Dehonijanska mladež ugošćuje KMNL i KOL
2010-03-01
Raspored bogoslužja
2008-03-21
Beatifikacija Sluge Božjega o. Leona Dehona
2006-07-12
Konstitucije Družbe Svećenika Srca Isusova
2006-07-12

Europski susret poglavara otaca dehonijanaca u Neustadtu
2011-04-12
Pismo oca generala Joséa Ornelasa Carvalhoa povodom rođendana oca Dehona
2011-03-14
Božićna poruka o. generala Josea Ornelasa Carvalhoa SCJ
2011-01-03
José Ornelas Carvalho reizabran za generala Družbe SCJ
2009-06-08

2. nacionalni susret štovatelja Božjeg milosrđa
2014-09-04
Mediji su divni Božji darovi na putu nove evangelizacije
2011-11-21
Uskrsna poruka zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića
2011-04-20
Stepinčevo u Katedrali
2011-02-11
Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika 2011.
2011-02-11
Pismo biskupa HBK vjernicima prigodom pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj
2011-02-02
Biskup Pozaić: Kakvo je to društvo u kojem se zlo naziva dobrim?
2011-01-05
Božićna poruka nadbiskupa zagrebačkoga kardinala Josipa Bozanića
2011-01-03

FOTOGRAFIJE - FOTOGRAFIJE
Hrvatski katolički mediji
Družba SCJ u svijetu
Redovi u Hrvatskoj
Župe u Hrvatskoj
Ostali katolički linkovi


VRIJEME SRCA
(lipanj, 2016.)

Teme aktualnog broja:
- Pohod tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića
- Prvi nacionalni "Hod za život"
- Proslavljena svetkovina Božjeg milosrđa


Pretplata na glasnik
Vrijeme Srca

Vrijeme Srca izlazi tri puta godišnje: prigodom Božića, Uskrsa i svetkovine Srca Isusova.
Godišnja pretplata iznosi 40 kn

Vaša e-mail adresa:


Pošalji stranicu prijatelju:

Vaše ime:
Vaša e-mail adresa:
E-mail adresa Vašeg prijatelja: